Ceps.rs - Informisanje i edukacija potrošača Srbije
noncommercial


Bezbednost hrane u Srbiji zavisi od savesti proizvođača

18. mart 2014. 18:56:51 Pročitano 3139 puta
Ocenite ovaj članak
(0 glasova)

Haotičan sistem kontrole hrane, kakav je trenutno u Srbiji, otvara prostor za mnogobrojne propuste, često sa veoma ozbiljnim posledicama po zdravlje ljudi. Strahovanja potrošača da su u ponudi namirnice sumnjivog kvaliteta i ispravnosti nisu bez razloga, jer kontrole su samo brojke u statistici inspektora. Dodatno zabrinjava i to što su nadležnosti inspekcija izmešane, pa se u praksi ne zna šta je čiji posao. 

 

Sada bezbednost hrane u Srbiji zavisi samo od savesti proizvođača i trgovaca. Veterinarski inspektori stalno upozoravaju da svi koji pazare na pijacama, ili kod individualnih proizvođača, kupuju na sopstveni rizik. Namirnice, kažu, valja nabavljati samo u registrovanim radnjama. A mnogobrojna trovanja prouzrokovale su namirnice upravo u radnjama koje su registrovane.

- Tokom prošle godine veterinarska inspekcija je imala 15.000 redovnih kontrola, iz prometa je povučeno oko 21.000 kilograma neispravnog mesa i prerađevina, oko 11.000 litara mleka, oko 33.000 komada jaja - kažu u Ministarstvu poljoprivrede. - Podnete su 32 krivične prijave protiv onih koji su ugrozili zdravlje ljudi. Poljoprivredna inspekcija lane je sprovela 4.000 kontrola i povukla 1.113.000 litra piva, oko 6.000 litara rakije, vina i sokova. U 2013. godini. u Odeljenju sanitarne inspekcije izvršeno je ukupno 54.666 inspekcijskih kontrola. Na ovim poslovima ukupno je angažovano 155 sanitarnih inspektora.

Stručnjaci kada govore o kontroli hrane ukazuju na nebrigu države. Poslednjih pet-šest godina značajno su smanjene nadležnosti pojedinih inspekcija, a istovremeno su im pogoršani uslovi za rad. Formirani su neki hibridni modeli organizacije, koji nisu dali najavljivane rezultate, a utrošena su velike pare.

- Stari sistem je razgrađen, a novi nije projektovan i uveden - kaže za "Novosti" Petar Bogosavljevića, predsednik Pokreta za zaštitu potrošača. - Odgovornost za kvalitet i ispravnost robe je preneta na proizvođače i delom trgovce, ali bez neophodnog osposobljavanja da je preuzmu.

Bogosavljević naglašava da ulazna i finalna kontrola nije razvijena kod većine naših proizvođača hrane, a, nema bezbedne hrane ako nije uspostavljen integralni sistem kontrole - od provere sirovina, procesa proizvodnje, pa finalne, do one u transportu, skladištu, maloprodaji.

Dr Jasna Mastilović, tehnolog sa novosadskog Instituta za prehrabenu tehnologiju, posebno ukazuje da nije negovana kultura stalne kontrole među proizvođačima.

- Kada jednom proizvođači hrane budu znali da će svaki njihov pokušaj prevare i ugrožavanja zdravlja potrošača značiti da će zauvek izgubiti svoju poziciju i tržište, ne bi se tako ponašali - naglašava dr Mastilović. 

- Zato je važno da nadležni, i pre svega potrošačke organizacije, javno osuđuju takve proizvođače. Angažovanje velikog broj inspektora samo bi stvorilo glomazan sistem, dok je strah od gubitka posla, a time i egzistencije, mnogo veći.

Vera Vida, predsednica Centra potrošača Srbije, smatra da ne postoji volja za poštovanje propisa, jer da postoji ne bi imali ni manjak sredstava ni manjak inspektora, koji bi na licu mesta mogli da izriču kazne.

-Godinama slušamo kako će se izgraditi referentna Nacionalna laboratorija za koju je čak i Evropska unija dala oređena sredstva, ali od toga nema ništa - ukazuje Vida. 

- Veliki je broj propisa koji se odnose na hranu, a koje Srbija može da primenjuje bez obzira na to što nije članica EU. Meso, na primer, tamo može da bude zamrznuto samo šest meseci, a kod nas godinu dana. Zašto se sa tržišta Srbije ne povlači hrana koja se povlači sa tržišta EU. Zato - jer je unosan posao šteta propustiti, bez obzira na to da li to utiče na zdravlje ljudi!

DŽABA ZAKON O BEZBEDNOSTI

ZAKON o bezbednosti hrane je donet pre nekoliko godina, svi proizvođači hrane su imali rok od dve godine da uvedu sistem kontrole hrane. Rok je prošao, mnogi nisu uveli HACCP i šta se desilo - ništa. Umesto da svi budu momentalno zatvoreni, država je izigrala zakon koji je sama donela, dajući tumačenje da je dovoljno da ti proizvođači hrane uvedu DHP - dobru higijensku praksu i DPP - dobru proizvođačku praksu, što opet nisu svi uradili. Zadnja verzija primene Zakona kaže da se "odgovornost za kontrolu proizvodnje zdravstveno bezbedne hrane prebacuje direktno na proizvođača".

IMAMO ČAK 31 INSPEKCIJU

U 12 srpskih ministarstava radi čak 31 inspekcija, bez koordinacije, što stvara veliki problem na terenu. Otuda, kada se suočimo sa problemom često ne znamo kome da se obratimo. A, dešava se da svoje nadležnosti ne znaju tačno ni sami inspektori, ali ne svojom voljom nego lošim sistemom kontrole koji je ustanovljen.

Izvor: Novosti.rs

CEPS

Ceps.rs - Informisanje i edukacija potrošača Srbije, kao i želja da se kroz zaštitu prava potrošača od pasivnog konzumera stvori aktivni potrošač svestan svojih prava.

Adresa sajta www.ceps.rs

Registracija

E - Mail vesti

Prava potrošača

1. PRAVO NA ZADOVOLJENJE OSNOVNIH POTREBA Pravo na zadovoljenje osnovnih potreba podrazumeva dostupnost najnužnijih proizvoda i usluga: hrane, odeće i obuće, stambenog prostora, zdravstvene zaštite, obrazovanja i higijene.

2. PRAVO NA SIGURNOST
Pravo na sigurnost podrazumeva zaštitu od proizvoda, proizvodnih procesa i usluga štetnih po život i zdravlje.

3. PRAVO NA INFORMISANOST
Pravo na informisanost podrazumeva raspolaganje činjenicama od značaja za pravilan izbor i zaštitu od nepoštene reklame, ili od oznaka na proizvodima koji mogu da dovedu u zabludu.

4. PRAVO NA IZBOR
Pravo na izbor podrazumeva mogućnost izbora između više proizvoda i usluga, po pristupačnim cenama i uz garantovano dobar kvalitet.

5. PRAVO DA SE ČUJE GLAS POTROŠAČA Pravo na zadovoljenje osnovnih potreba podrazumeva dostupnost najnužnijih proizvoda i usluga: hrane, odeće i obuće, stambenog prostora, zdravstvene zaštite, obrazovanja i higijene.

6. PRAVO NA OBEŠTEĆENJE
Pravo na obeštećenje podrazumeva dobijanje pravedne naknade za lažno prikazivanje svojstava proizvoda i usluga, nekvalitetnu robu ili nezadovoljavajue usluge.

7. PRAVO NA OBRAZOVANJE
Pravo na obrazovanje podrazumeva sticanje znanja i sposobnosti potrebnih za pravilan i pouzdan izbor proizvoda i usluga, uz svest o odgovornostima i osnovnim pravima potrošača i načinima kako se ista mogu ostvarivati.

8. PRAVO NA ZDRAVU ŽIVOTNU SREDINU Pravo na zdravu životnu sredinu podrazumeva život i rad u okruženju koje ne predstavlja pretnju zdravlju sadašnjih i budućih pokolenja.

HomeVestiZašto je limun "otišao" toliko i sme li da košta 400 dinara? Na vrh strane