Ceps.rs - Informisanje i edukacija potrošača Srbije, kao i želja da se kroz zaštitu prava potrošača od pasivnog konzumera stvori aktivni potrošač svestan svojih prava.
CEPS-om uprаvljа Skupštinа kаo nаjviši orgаn. Skupštinu čine svi njeni člаnovi. Mаndаti period člаnovа Skupštine je četiri (4) godine. Skupštinа birа Pretsednikа. Zаsedаnje Skupštine može biti redovno i vаnredno. Redovnа Skupštinа se održаvа nаjmаnje jednom godišnje, а vаnrednа premа potrebi. Redovnu Skupštinu sаzivа Predsednik Uprаvnog odborа koji u odluci o sаzivаnju utvrđuje dnevni red sednice, dаn i mesto održаvаnjа. Poziv sа svim prilozimа neophodnim zа uspešаn rаd Skupštine šаlje se člаnovimа nаjmаnje 15 dаnа pre njenog zаsedаnjа.
Predsednik je dužаn sаzvаti sednicu kаdа to zаtrаži Uprаvni odbor ili više od jedne trećine CEPS-а.
Ako Predsednik u roku od 30 dаnа ne sаzove Skupštinu, Skupštinu sаzivа predlаgаč.
Predsednik Skupštine Doša Ferenc.
Vizija CEPs-a je da okupi i poveže što veći broj nezavisnih organizacija potrošača i pojedinaca u Srbiji radi zajedničkog delovanja u oblasti zaštite potrošača, u skladu sa važećim zakonima, kao i evropsim i međunarodnim standardima, da promoviše prava i interese potrošača u javnosti i time doprinosi jačanju pozicija potrošača. Sprovođenje navedene vizije ima za krajnji cilj borbu CEPS-a za:
Centar potrošača Srbije u saradnji sa sedam evropskih organizacija učestvuje u realizaciji projekta „Mobilnost: paradigma evropskog građanstva“. Projektom koordinira italijanska organizacija Cittadinanzattiva onlus-Active Citizenship Network. Projekat. Projekat finansira Evropska komisija.
Centar potrošača Srbije (CEPS) uz podršku Ministarstva spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija nastavlja sa aktivnom zaštitom potrošača i radom savetovališta kroz projekat „Aktivna zaštita potrošača – savetovanje, zastupanje i informisanje“.
Kada Vam roba ne odgovara iz nekog subjektivnog razloga obaveza trgovca ne postoji, već samo dobra volja i dobra poslovna praksa kako bi se potrošači zadržali kao mušterije, što većina trgovaca radi, po ugledu na susedne zemlje. Da je roba recimo bila lošeg kvaliteta, ili se rašila ili ja pocepana prodata, to je već drugačija situacija, i tada postoji obaveza trgovca po zakonu.
Potrošač može da izjavi reklamaciju usmeno na prodajnom mestu, telefonom, pisanim putem, elektronskim putem odnosno na trajnom nosaču zapisa.
Prodavac je dužan da vodi evidenciju primljenih reklamacija, da potrošaču izda potvrdu o prijemu, odnosno da potrošaču izda broj pod kojim je zavedena njegova reklamacija.
Rok za odgovor na reklamaciju je osam dana, dok je rok za postupanje po istoj petnaest dana, odnosno trideset kada je u pitanju tehnička roba ili nameštaj.
Situacija je dosta komplikovana jer je vaša reč protiv njihove i neophodno je veštačenjem dokazati sporne činjenice i u zavisnosti od nalaza ostvarivati pravo iz garancije. Možete izabrati sudskog veštaka sa spiska na sajtu Ministarstva pravde, odneti u drugi ovlašćeni servis ili odneti kod nekog od profesora stručnih za tu oblast na Mašinskom fakultetu kako biste dobili nezavisno stručno mišljenje o uzroku neispravnosti. Ukoliko se utvrdi se radi o nekvalitetu uređaja, a ne o nepravilnom rukovanju i održavanju, postoji zakonska obaveza trgovca da prihvati reklamaciju.
Takođe, potrošač ima pravo da zahteva da se nesaobraznost otkloni zamenom za drugi proizvod, umanjenjem cene ili raskidom ugovora zbog istog ili drugog nedostatka koji se posle prve opravke pojavi , a ponovna opravka je moguća samo uz izričitu saglasnost potrošača.
Ne možete raskinuti ugovor ako je nesaobraznost robe neznatna.
Zapamtite da garancija ne može da ograniči vaša zakonska prava, pa iako se trgovac garancijom obavezao da će robu popraviti ili zameniti u roku od godinu dana, a kvar se desi kasnije - vaše pravo po zakonu ostaje.
Ako prodavac ne isporuči robu u ugovorenom roku,a ispunjenje obaveze u tom roku je bitan sastojak ili je potrošač obavestio prodavca pre zaključenja ugovora da je isporuka na određeni dan, odnosno u ugovorenom roku od suštinskog značaja za njega, ugovor se raskida po samom zakonu.
Takođe potrošač može prodavcu ostaviti i naknadni rok za ispunjenje ugovora, međutim ukoliko prodavac ni u naknadnom roku ne isporuči robu, ugovor se raskida po samom zakonu.
U slučaju raskida ugovora, prodavac je dužan da odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana raskida ugovora vrati potrošaču sav plaćeni iznos po osnovu ugovora.
Jedna od novina koje je doneo novi Zakon o zaštiti potrošača jeste i ta da se neće smatrati urednom, isporuka na adresu koju ostavi potrošač, ostavljanjem robe ispred vrata kuće ili stana potrošača ili na nekom drugom mestu.
Nigde u Zakonu se ne navodi obaveza trgovca da ima ugovor sa nekom od ovih kuća, pogotovo što su i njihove odluke na sudu podložne obaranju. Prvi korak nakon odbijanja reklamacije jeste da uložite prigovor na reklamaciju. Napominjemo da trgovac nije u obavezi da opet prihvati prigovor ali većina trgovaca ne pravi problem da se uloži žalba i izvrši ponovno veštačenje jer se ne slažete sa prvobitnom odlukom. Ukoliko i nakon toga niste uspeli pozitivno da rešite reklamaciju, možete uraditi veštačenje o svom trošku u nekoj akreditovanoj kući za veštačenje, i na taj način dokazati da je obuća nekvalitetna.
Trgovac je dužan da bez odlaganja izvrši povraćaj uplata koje je primio od potrošača, uključujući i troškove isporuke, a najkasnije u roku od 14 dana od dana kada je primio obrazac za odustanak.
Ono što je neophodno da znate kada je rok od 14 dana u pitanju - on se računa od trenutka kada potpišete porudžbenicu (kupovina izvan poslovnih prostorija) ili od trenutka kada vam je roba isporučena (kupovina na daljinu ili preko interneta).
Naime, u članu 56. pomenutog zakona navodi se da nemogućnost potrošača da dostavi ambalažu robe ne može biti uslov za rešavanje reklamacije niti razlog odbijanja otklanjanja nesaobraznosti.
Privatni/profesionalni izvršitelji postupaju na osnovu rešenja o izvršenju suda za čije su područje imenovani. Oni mogu dа izvršаvаju sve sudske odluke, osim onih zа koje je isključivo nаdležаn sud kao što su porodični odnosi i vraćanje zaposlenih na radno mesto. Izvršitelj je isključivo nadležan u postupku izvršenja komunalnih i sličnih usluga.
Naplatu duga moguće je vršiti na celokupnoj imovini dužnika, pokretnoj ili nepokretnoj. Na kojoj imovini će se vršiti naplata duga, tj. koja će se imovina prodavati radi naplate dugovanja zavisi od vrednosti imovine i visine duga, prema srazmeri. Pa se tako za mali dug ne može prodavati kuća dužnika osim ako to nije jedina imovina koju dužnik poseduje.
Treba znati da privatni izvršitelji nemaju pravo da primenjuju bilo kakvu prisilu jer to ostaje isključivo pravo Ministarstava unutrašnjih poslova. Takođe, ukoliko privatni sudski izvršitelji ne mogu da pronađu dužnika, imaju ovlašćenje da angažuju MUP radi pronalaženja lica koje se vodi kao dužnik. Troškove celokupnog postupka snosi dužnik.
Ako se utvrdi da dužnik ne poseduje ništa od imovine izvršni postupak se obustavlja.
Pravni lek koji se može uložiti na zaključak izvršitelja može biti prigovor sudu i zahtev za otklanjanje nepravilnosti.
Vodite računa o prevarama!
Kao i mnoge oblasti i ova je podložna prevarama i manipulacijama. Ukoliko vam na vrata zakucaju privatni sudski izvršitelji obavezno zahtevajte da vam pokažu legitimaciju. Na legitimaciji u gornjem levom uglu nalazi se grb Republike Srbije i potpis ministra/ke pravde.
Detalje Zakona o izvršenju i obezbeđenju možete naći na stranici portala paragraf.rs: http://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_izvrsenju_i_obezbedjenju.html
1. PRAVO NA ZADOVOLJENJE OSNOVNIH POTREBA Pravo na zadovoljenje osnovnih potreba podrazumeva dostupnost najnužnijih proizvoda i usluga: hrane, odeće i obuće, stambenog prostora, zdravstvene zaštite, obrazovanja i higijene. |
2. PRAVO NA SIGURNOST |
3. PRAVO NA INFORMISANOST |
4. PRAVO NA IZBOR |
5. PRAVO DA SE ČUJE GLAS POTROŠAČA Pravo na zadovoljenje osnovnih potreba podrazumeva dostupnost najnužnijih proizvoda i usluga: hrane, odeće i obuće, stambenog prostora, zdravstvene zaštite, obrazovanja i higijene. |
6. PRAVO NA OBEŠTEĆENJE |
7. PRAVO NA OBRAZOVANJE |
8. PRAVO NA ZDRAVU ŽIVOTNU SREDINU Pravo na zdravu životnu sredinu podrazumeva život i rad u okruženju koje ne predstavlja pretnju zdravlju sadašnjih i budućih pokolenja. |