Ranije su postojale zadruge koje su otkupljivale robu od proizvođača, koji su bili sigurni da će ono što se proizvede biti i plaćeno. Sada je, nažalost, naš proizvođač prepušten samom sebi, kako se snađe. Da ne bi propadala roba, pošto se uglavnom radi o voću i povrću, proizvođači su, kako ističu u Centru potrošača Srbije, primorani da je prodaju nakupcima.
- Nedavno smo imali situaciju kada su proizvođači nakupcima prodavali paradajz po ceni od 10 dinara po kilogramu, a na našim pijacama on je prodavan višestruko skuplje, po 100 dinara, i tek je pre nekoliko dana pala cena - kaže Vera Vida, predsednica CEPS-a. - Proizvođač u Srbiji ili, kako mi kažemo, seljak u Srbiji, ne može da se poredi s kolegama iz evropskih zemalja iz prostog razloga što država njima obezbeđuje određene subvencije i garantuje otkup, što kod nas u Srbiji to ni izdaleka nije tako. Proizvođač sam nalazi trgovca kojem će da proda robu, i to nije trgovac koji odmah ide na pijacu, već se nekoliko njih "ugradi" u cenu dok roba stigne do tezge. Tako su u jeku sezone paprene cene povrća i voća.
Agroekonomista Milan Prostran kaže, za "Novosti", da na srpskim pijacama ima sve manje proizvođača a sve više preprodavaca, što u dobroj meri i podiže cene povrća i voća. Prema njegovoj proceni, hrana u proseku promeni tri ruke do finalnog kupca.
- Nakupci, naravno, rade na crno i dobro su organizovani, otkupljuju i do nekoliko puta jeftinije robu od seljaka, pa angažuju prodavce koji rade za simboličnu nadoknadu - konstatuje Prostran, i dodaje da to ništa nije novo, da ih je i u prethodnom sistemu bilo. - Danas je za tezgama jedva 30 odsto izvornih, pravih proizvođača, sve ostalo su nakupci ili, kako se još kaže, prekupci. Generalno, najteže je malim i srednjim proizvođačima, koji nemaju respektabilne površine pod zasadima, veći vozni park i vremena za celodnevnu prodaju.
Prostran dodaje da postoje i velike razlike u cenama mesnih prerađevina, što zavisi i od mesta nabavke i kvaliteta same sirovine. Tako, na primer, jedan proizvođač nudi prašku šunku po 460, a drugi po 1.200 dinara za kilogram. Računicu da napravi tri puta jeftiniji proizvod mesar je našao u jeftinoj sirovini koju uvozi iz Nemačke, Holandije, Danske... Naoko, proizvod je identičan, ali kvalitet je neuporediv i na strani skupljeg proizvoda.
Koliki put "prevali" roba od proizvođača do kupca, zavisi od više faktora. U cenu robe ugrađuju se svi u prodajnom lancu, od proizvođača, dobavljača, pa do distributera i raznih zastupnika.
KO PLAĆA CEH
Više posrednika u prometu hrane, u ovom slučaju povrća i voća, utiče na brži rast cena, a ceh uvek plate potrošači - tvrdi Petar Bogosavljević, predsednik Pokreta za zaštitu potrošača. To je i znak poremećaja na tržištu gde svi koriste takvu situaciju da uvećaju svoje profite. Ništa nije bolja situacija ni u proizvodnji i prodaji mesa. Poznato je da su proizvođačke cene pojedinih proizvoda od mesa dva-tri puta manje od maloprodajnih cena.
- Od razlike između maloprodajne i proizvođačke cene pokriva se porez na dodatu vrednost i marža i ostvaruje se zarada koja je veća i od proizvođačke cene - dodaje Bogosavljević.
Izvor: Novosti.rs
