Ovde se prave paneli, okrugli stolovi, forumi, na kojima defiluju nalickani srpski biznismeni, što je uglavnom metafora za miljenike tranzicije i svih mogućih režima.
Iz svojih aktovki vade "spasonosna" rešenja, na rečima podižu posrnulu privredu, ulažu u kule i gradove... A, ogromna većina nije u stanju da napravi, recimo, najobičniji fen.
Priča o Albaniji, trustu tajkunskih mozgova i paradajzu samo je paradigma srpske propasti i tmurne ekonomske panorame u kojoj nam se nudi pasulj iz Kine, meso iz Brazila, suncokretovo seme i jabuke iz Moldavije, mleko iz Bosne, ulje iz Makedonije...
Nijedna vlada, nijedan ministar, nijedna biznis-tribina, evo decenijama, ne može da reši otužnu srpsku jednačinu u kojoj su naša država i naš seljak stalno na gubitku.
Pobogu, zar je moguće da u plodnoj Mačvi ili Vojvodini nema grumen zemlje koji bi mogao da nam izrodi tu jadnu jabuku, da ne moraju da nam je prodaju Moldavci ili Poljaci?
Jesmo li zaboravili da orezujemo i kalemimo, očekujući blagodeti od uslužnog sektora i silikonskih čipova? Ljudi, pa u Ivanjici su nedavno bacili na tone svog krompira, jer godišnje uvezemo 30.000 tona ovog povrća?!
Gde su nadobudni srpski japijevci, gde su brižni ministri da seljaku pruže ruku? Da mu podignu plot i dostojanstvo, nagrade trud? Ništa od toga. Samo nas dobar sok od paradajza može izlečiti od ovog mamurluka. Srpski, naravno.
Izvor: Novosti.rs