Istraživanje IHIS nutricionizma pokazalo je da je najviše neadekvatno deklarisanih proizvoda bilo iz kategorije takozvanih specijalnih ili onih namirnica koje su namenjene kupcima sa posebnim načinom ishrane, zatim bezalkoholnih pića i mlečnih proizvoda. Šta su najveći problemi i kako potrošači da se snađu sa deklaracijama, za „Politiku” govori Danica Zarić, direktorka IHIS nutricionizma.
Da li je istraživanje ukazalo „ko je krivac“ za to što se potrošači varaju nepotpunim i netačnim deklaracijama?
Zastareli i prevaziđeni srpski pravilnik o deklarisanju ostavlja mogućnost da proizvođači prehrambenih proizvoda namerno ili nenamerno zavedu potrošače. Neophodne i neminovne su sledeće brze izmene: donošenje novog pravilnika o deklarisanju, izrada pravilnika o zdravstvenim i nutritivnim izjavama, donošenje pravilnika o obogaćivanju proizvoda vitaminima i mineralima, a potrebno je doneti i zakon o pružanju informacije o hrani potrošaču, koji će regulisati sva javna oglašavanja hrane od deklaracije do TV reklame, reklama u štampanim i svim drugim medijima.
Koje su česte greške pri nutritivnom deklarisanju proizvoda?
Proizvođači vrlo često izjavu „bez glutena” ili „bez holesterola” olako stavljaju na svoje proizvode. Tako izjavu bez glutena nalazimo na mleku – proizvodu koji sigurno ne može sadržati gluten, a takođe izjavu bez holesterola možemo naći na biljnim proizvodima koji ne sadrže holesterol.
Šta obavezno treba da sadrži deklaracija na našim proizvodima?
Deklaracija na namirnici najpre treba da sadrži naziv pod kojim se namirnica prodaje ili trgovačko ime, spisak sastojaka i ako je potrebno količina pored njega. Recimo, ako je reč o čokoladi sa lešnikom u spisku sastojaka mora da kod lešnika stoji količina u procentima. Na etiketi svakog proizvoda mora biti navedena neto količina, rok upotrebe, uslovi čuvanja i skladištenja namirnice, gde je to potrebno, serija (šarža, partija ili lot), naziv i adresa proizvođača koji namirnicu pakuje ako to nije proizvođač. Kod uvoznih namirnica trebalo bi da bude istaknut naziv i adresa uvoznika, zemlja porekla („proizvedeno u…”) i zemlju iz koje je namirnica uvezena („uvezeno iz…”), uputstvo za upotrebu – ako je potrebno. Kod pića koja sadrže više od 1,2 odsto alkohola kategoriju kvaliteta ili klasu proizvoda ako namirnica po posebnim propisima podleže kategorizaciji i druge podatke od značaja za potrošača u skladu sa posebnim propisima za pojedine vrste namirnica.
A kada je reč o nutritivnim izjavama?
Pod označavanjem nutritivne vrednosti proizvoda podrazumeva se tabelarno prikazivanje energetske vrednosti i sadržaja: proteina, ugljenih hidrata, masti, vlakana, natrijuma kao i vitamina i minerala. Označavanje nutritivne vrednosti obavezno je kada deklaracija sadrži jednu ili više navedenih nutritivnih izjava, kojih po Pravilniku o deklarisanju upakovanih namirnica ima samo 24.
Na šta potrošač treba da obrati pažnju pri čitanju deklaracije?
Prvo treba da se obrati pažnja na rok upotrebe. Zatim, bitno je da svaki proizvod sadrži tablicu sa vrednostima za proteine, ugljenih hidrate, masti, vlakna i natrijum, jer to predstavlja njegovu ličnu kartu. Takođe, potrošači treba da obrate pažnju kada proizvod na ambalaži slikom rečju ili grafikom pokaže da sadrži neki od sastojaka, koja je količina tog sastojka navedena u spisku sastojaka.
Možete li to ilustrovati nekim primerom?
Na primer, kada govorimo o čaju od brusnice u spisku sastojaka treba da pored brusnice bude naglašena i količina tog sastojka u procentima, pa upoređivanjem istih proizvoda kod različitih proizvođača kupac onda može da se opredeli za kvalitetniji. Takođe ako je na kutiji čaja nacrtana brusnica, a naziv proizvoda samo „čaj”, u spisku sastojaka mora stajati količina brusnice.
Obratiti pažnju, naročito kod sokova, koliko nekog sastojka zaista ima u njemu. Kao po pravilu, „sok od šumskog voća” ili „multitropik” sadrže najviše jabuke, koja ipak ne pripada ni šumskom ni tropskom voću. Upoređujući količine sastojaka u spisku sastojaka istog proizvoda od različitih proizvođača, potrošač treba da se opredeli za onog proizvođača koji nudi bolji kvalitet proizvoda.
Potrebno je da potrošač detaljno pročita spisak sastojaka, naročito ako je osetljiv na neki od alergena. Proizvođači olako upotrebljavaju izraz bez glutena, čak i kada proizvod sadrži modifikovan skrob, jer najčešće upravo oni sadrže i gluten. Navođenje alergena po našim pravilnicima nije obavezno.
Izvor: Politika.rs
Jelica Antelj, Ivana Albunović