I pored ovih zapanjujućih proračuna o gubicima, država i lokalne samouprave i dalje dozvoljavaju prodaju robe na uličnim tezgama, pijacama, otvorenim tržnim centrima, u neregistrovanim buticima.
Istraživanje Unije poslodavaca Srbije, u kojem je učestvovalo 200 menadžera, vlasnika i direktora domaćih firmi, pokazalo je da je nelojalna konkurencija najveći problem srpskih tekstilaca. Zato traže da se prošire ovlašćenja komunalne policije, da ona može da kontroliše i kažnjava nelegalnu prodaju. Dragoljub Rajić, predsednik Unije poslodavaca Srbije, upozorava da su zbog ovakvog poslovanja na gubitku svi - osim nelegalnih trgovaca.
- Na ovaj način značajan deo realnih prihoda pojedinaca ostaje van poreskog sistema, država ima problem sa finansiranjem svojih potreba, a legalni privredni subjekti ogromnu nelojalnu konkurenciju - kaže Rajić.
- U proseku se u Srbiji na jedan legalno prodati džemper ili majicu proda jedan i po artikal u sivoj zoni, a na jugu i istoku Srbije, u pograničnim oblastima prema Rumuniji, Bugarskoj, Mađarskoj i Makedoniji, taj odnos ide i do jedan prema tri. Takva odeća i obuća je u maloprodaji za 15 do 35 odsto jeftinija od proizvoda legalno registrovanih domaćih proizvođača, jer se na njih ne plaćaju PDV, takse, naknade i ostale dažbine.
Tekstilci smatraju da je prva mera koju država treba da uradi, da bi im omogućila fer poslovanje, odlučna akcija protiv sive ekonomije. Oni predlažu uvođenje unutrašnje kontrole u Upravi carina, koja će proveravati da li količine prijavljene uvezene tekstilne robe na graničnim prelazima zaista odgovaraju realnim količinama, kao i pooštravanje kazni za ilegalne trgovce.
Rajić napominje da privrednici koji se bave proizvodnjom tekstila zameraju nadležnima što država nije sprovela nijednu ozbiljnu kampanju za oduzimanje robe u crnim kanalima, nije osnovala registar uvezene robe, niti uspostavila standarde kontrole prometa robe preko graničnih prelaza.
LEGALNO NE RADI NI 300 KINEZA
U Srbiji je u 2012. godini prijavljeno tek 297 Kineza koji rade u prodavnicama - kaže Rajić.
- Procenjuje se, međutim, da u našoj zemlji zapravo ima između 8.000 i 10.000 kineskih trgovaca, koji rade "na crno".
Da je broj radnika iz Kine koji za koricu hleba zarađuju u Srbiji daleko veći od zvanične statistike možemo se uveriti već pri poseti tržnom centru na Novom Beogradu, gde ih ima na desetine, a bar po jedna njihova radnja postoji u skoro svakoj varošici u Srbiji.
MALE ZARADE
Zbog našeg obrazovnog sistema, tekstil ima ogroman problem sa ljudskim resursima - kaže predsednik Unije poslodavaca Srbije.
- Zarade su male, oko 20.000 dinara, a na jugu Srbije su i niže i to mlade ne motiviše da se školuju za zanimanja u ovoj industriji. Cena rada učestvuje u ceni proizvoda sa 70 do 85 odsto. Kod nas je visoka cena rada, jer poslodavac na 200 evra koje daje radniku, državi plaća porez 130 evra, dok je u Bosni i Hercegovini samo 54 evra porez na zaradu. Zato firme iz Nemačke i Belgije velike količine robe naručuju u BiH, jer naše firme nisu konkurentne.
Izvor: Novosti.rs